Kognitivno – bihevioralna terapija je usmjerena na promjenu načina na koji interpretiramo događaje, mislimo i ponašamo se, da bi se onda i osjećali bolje i bolje funkcionirali u životu.
Znanstveno je najviše i najintenzivnije istraženi terapijski pristup, a kontrolirane studije pokazuju da je njena učinkovitost kratkoročno podjednaka onoj koja se postiže lijekovima ili kombinacijom lijekova i psihoterapije, a dugoročno je i učinkovitija, jer se postignuti rezultati odžavaju puno duže od onih postignutih samo lijekovima.

Kognitivno bihevioralna terapija učinkovita je za širok spektar problema, uključujući depresiju, anksiozne smetnje (panika, strah od socijalnih situacija, strah od javnog nastupa, ispitna anksioznost, opsesije i kompulzije, posttraumatski stresni poremećaj i dr.), brige vezano za zdravlje, prekomjernu ljutnju, probleme s upotrebom alkohola i droga, bračne probleme, poremećaje prehrane i poremećaje ličnosti. 

Osnovna postavka terapije je kako naše misli i interpretacija vanjskih događaja, a ne sami događaji, utječu na to što osjećamo i kako se ponašamo. To znači da se dvoje ljudi u jednakoj situaciji mogu ponijeti na sasvim različite načine, ovisno o načinu razmišljanja i tumačenja te situacije.

Kako izgleda kognitivno – bihevioralna terapija?

Glavni cilj kognitivno – bihevioralne terapije je postići zajedničko razumijevanje klijentovog problema i utvrditi kako ti problemi utječu na klijentov način razmišljanja, ponašanje te na to kako se osjeća.
Naglasak u kognitivno – bihevioralnoj terapiji je na sadašnjim problemima (kako klijent razmišlja, komunicira, ponaša se i osjeća u sadašnjosti), a znatno manje na klijentovu prošlost i djetinjstvo, iako se i korisno raditi i na tim aspektima klijentovog života.

Pristup je strukturiran i suradnički – klijent i terapeut zajedno formuliraju ciljeve terapije prema klijentovim očekivanjima te postupno napreduju prema tim ciljevima, tempom koji odgovara samom klijentu.
Za razliku od mnogih terapijskih pravaca, koji su ograničeni samo na razgovor s terapeutom na seansi, u kognitivno – bihevioralnoj terapiji očekuje se aktivnije sudjelovanje klijenta.
To često podrazumijeva da klijent isprobava nova rješenja u vremenu između terapijskih susreta te da se klijent postepeno osamostaljuje u tome da generira vlastita rješenja koja su uspješnija od dosada korištenih načina suočavanja.

Domaće zadaće

Domaće zadaće su iznimno važan dio kognitivno-bihevioralne terapije. Postoje istraživanja koja potvrđuju da klijenti koji redovito rade domaće zadaće brže napreduju i dulje ostaju dobro. Svrha domaćih zadaća je da između dva susreta uvježbavate ono što ste na susretu naučili, kako bi se što prije osamostalili i postali sam svoj terapeut. Domaća zadaća može uključivati različite stvari: vođenje dnevnika misli ,osjećaja i ponašanja, vođenje dnevnika aktivnost, planiranje aktivnosti, osmišljavanje terapijskih ciljeva, izazivanje vaših negativnih misli, skupljanje informacija, mijenjanje načina vaše komunikacije s drugima, i druge zadatke.

Odnos terapeut – klijent

Odnos klijenta i terapeuta se, kao i svaki drugi, gradi vremenom te nije neuobičajeno ako vam u početku neće biti lako reći baš sve što vas muči – većini ljudi nije lako iznositi svoje privatne poteškoće osobi koju prvi puta vide, unatoč tome što se radi o stručnjaku.

Ono što je ovdje važno napomenuti, jest da se taj odnos gradi postepeno i da kada se s vremenom izgradi, lakše će vam biti otvoriti se i pričati o svojim problemima.
Ukoliko niti nakon više susreta s terapeutom ne osjećate povjerenje, važno je da mu to kažete kako bi se pronašlo zajedničko rješenje i odnos povjerenja razvio. U slučaju da se ne uspije naći adekvatno rješenje, vaš terapeut će vam vjerojatno preporučiti odlazak nekom drugom stručnjaku.

Tijekom tretmana može se dogoditi da vam neki terapeutovi postupci ili tehnike nisu jasni ili ukoliko imate nekih nedoumica i sumnji, i u tom slučaju je od velike koristi da to podijelite s vašim terapeutom.

Ne trebate se zabrinjavati da ćete ispasti “glupi” ili “naporni”, a vaša pitanja mogu biti od velike pomoći terapeutu da tretman prilagodi vama kako bi vaš napredak bio brži. Misli poput “Ako ovo pitam, on/ona će misliti da sam glup/glupa” su nešto što slobodno možete podijeliti s terapeutom, budući da baš one mogu pomoći terapeutu u radu i ubrzati tretman.

Također, može se dogoditi da mislite da vam neka tehnika ne pomaže ili da mislite da vam neće pomoći, što je također dobro da podijelite s terapeutom bez brige o tome da ćete ispasti “nepristojni” ili da ćete povrijediti terapeutove osjećaje.

Vjerojatno ćete i sami primijetiti da će vas terapeut pitati s vremena na vrijeme o tome imate li nekih nejasnoća, pitanja ili zabrinutosti oko tretmana i tehnika, jer su mu baš te informacije važne za planiranje daljnjeg tretmana.

Povjerljivost i profesionalna tajna

Psihoterapeute obvezuje profesionalna tajna, što znači da sve što je izneseno na seansi ostaje striktno između vas i terapeuta.
Katkada će terapeut neke aspekte vaših problema htjeti raspraviti sa svojim iskusnijim kolegama, kako bi plan tretmana bio što kvalitetniji i tu je također važno imati na umu da vaš identitet terapeut ne dijeli sa svojim kolegama te da su i kolege također obvezani profesionalnom tajnom.
Većina terapeuta vodi bilješke tijekom tretmana, no one su tu kako terapeut ne bi zaboravio neke važne informacije koje podijelite s njim i kako bi se bolje pripremio za sljedeći susret.

Neki terapeuti će htjeti snimati susrete i tada će vas morati pitati za dopuštenje. U tom slučaju naravno također vrijedi načelo povjerljivosti i profesionalne tajne, a ako budete imali bilo kakvih briga ili nedoumica u vezi povjerljivosti i povjerenja, dobro je da to otvoreno prokomentirate s terapeutom.